nedjelja, 27.05.2007.
nastavak prošlotjedne priče
Prošli su tjedni od mog stravičnog zločina. Život mi je počeo teči mirno. Našao sam novi posao. Da, upravo tako. Sada radim na fakultetu informatike u Amsterdamu. Imam djevojku već dva tjedna. Ona mi je asistentica na fakultetu. Jedne večeri, vračajući se kući s posla, prolazio sam Crvenom četvrti. Nikada nećete pogoditi koga sam tamo sreo. Staričinog sina. Vlasnik je jednog bordela. Bordela poznatog po neplačanju radnicama. Počeli smo razgovarati i otišli na piće. U razgovoru mi je nesvjesno priznao da mi je on uništio život, ali da to nije mogao reći policiji jer bi ga zatvorili. Također mi je rekao da ako ikada nađe ubojicu svoje majke, da će mu učiniti isto ono što je on učinio njegovoj majci. Već sam kovao plan za osvetu. Sada mi je stvarno bilo žao starice. Ni kriva, ni dužna je stradala zbog ljubomore svog sina. Zvao sam ga nakon mjesec dana, kada je već zaboravio moj glas, zbog navodnog problema s jednom od njegovih zaposlenica. Nasjeo je. Došao je u jedan unajmljeni stan. Ja sam ga čekao na drugom kraju sobe. Udario sam ga šipkom u glavu. Onesvijestio sam ga. Zatim sam ga odvukao u podrum, kuda prolazi plinovod. Ja sam znao da se plinovod servisira, i da će biti zatvoren tijekom noći. Odšarafio sam cijev i uperio je točno njemu u glavu. Prije toga sam ga svezao za neku staru cijev. Zaljepio sam mu usta ljepljivom vrpcom kako se ne bi čulo zapomaganje u pomoć. Sada je oko 21 sat, a plin se ponovno pušta točno u 21 i 15. Namontirao sam aparat za zavarivanje, koji može ispuštati plamen pola sata bez prestanka, na cijev od plinovoda. To će gada dobro ispeći. Pobjegao sam, i dobro zatvorio vrata od podruma kako stanari ne bi osjetili miris sprženog ljudskog mesa. Nakon otprilike sedam dana sam zvao policiju iz govornice. Rekao sam im gdje se tijelo nalazi, u kakvom je već stanju i zašto sam počinio tako okrutno i bolno umorstvo. Sutra je ubojstvo bilo u novinama. Na naslovnici. Naslov je glasio: « Novi psihopat u Amsterdamu! Ne zalazite u Crvenu četvrt!». Bio sam ponosan. Još jedno ubojstvo, a nisam otkriven. No to se ubrzo promijenilo. Dosta često govorim u snu. Moja djevojka je sve čula. Ujutro me odmah počela ispitivati. Donio sam odluku. Moram je ubiti.
subota, 19.05.2007.
početak "Tamno Crveno More"
Zabava
Bila je to tamna, tmurna, kišna veče. Kao i inače, nakon posla, posjetio bih pomalu nagluhu staricu u susjedstvu. Da se malo prisjetim današnjeg dana. Dan mi je počeo čudno. Ustao sam se na lijevu nogu. Došavši u kuhinju, na tlu sam pronašao naočale. Naočale kakve je nosila starica koju sam posječivao. Popivši kavu vidio sam svoj stan. Bio je cijeli razbijen i išaran. Odmah sam pomislio da to starica nije mogla učiniti. Bila je preslaba. Krenuo sam na posao. Radim kao informatičar u ICT-u. International Computer Tehnicians. Bila je to veoma neorganizirana tvrtka. Nitko nije imao određeno radno vrijeme. Svi su radili svašta. Direktor me pozvao u svoj ured. Mislio sam da će mi ponuditi novi ugovor. Naime, trebao sam postati šef. Ali grdno sam se prevario. Dobio sam otkaz. Direktor mi je rekao da je dobio dojavu da dilam. To mu je dojavila neka starija osoba. Sada sam sto posto siguran da ona blijeda starica ima nešto s tim. Odmah sam otišao do starice. Možda mislite da sam je otišao upitati da li je ona uništila moj stan. Da li je ona anonimno nazvala direktora i rekla mu da ja dilam. Ali ne. Nisam ja tako glup. Praviti ću se kao da je sve u najboljem redu.
Pokucao sam na vrata. Ništa. Počeo sam lupati. Naime, kako sam već napomenuo, starica je bila nagluha. Otvorila je. Ja sam ušao kao i inače. Počela je miješati karte. Svako veče smo igrali bridž. Ona je započela razgovor. Počela me ispitivati o stanu i kada ga može doći vidjeti. Nikada ju prije nije zanimao moj stan. Ta, rijetko kada je uopće izlazila. Pitao sam je gdje su joj naočale. Unaprijed sam znao koji će odgovor biti. Izgubila ih je. Znao sam. Tada sam već bio siguran da je ona umiješana u sve. Htio sam ju ubiti. «Da te pitam nešto. Da li si ti diler?». To je bila kap koja je prelila čašu. Otišao sam u podrum po lance i lokot. Staricu sam udario šakom u glavu i onesvijestio. Zatim sam ju vezao lancima za uzavreli radijator. Uzeo sam kirurški nož i zabio sam ga joj ispod svakog nokta na nogama. Potom sam joj s užarenim nožem po nogama ispisao kurvo. Možete misliti da je meni to bilo dosta. Ali ne, grdno se varate. Uzeo sam čavle i čekić, te joj zakucao dlanove u drveni zid. Ali prije svega toga sam, kako bi sprečio njezino kričanje, zašio usta. Kirurški precizno sam joj odstranio očne kapke kako bi sve to morala gledati. Da pati! Kao što ću ja patiti! Sam! Bez posla i hrane! Prste na lijevoj ruci sam joj odsjekao mesarskom sjekiricom, a prste na desnoj otpilao hrđavom, tupom pilom. Mislio sam da je dosta propatila. Ubo sam ju drvenom olovkom u srce. Krvi je bilo svuda. Morao sam sve smireno počistiti, obrisati otiske prstiju i skloniti oružje kako bi ispalo da ubojstvo nije bilo izvršeno u tom stanu. Najteži dio čišćenja mi je bio uklanjanje čavli iz njenih ruku. Mirno sam izašao iz stana, zakjučao ga, ključ bacio u nečiji stan te anonimno zvao policiju. Od malih nogu sam uvijek volio zafrkavati policiju. Neke navike se jednostavno ne mijenjaju.
priče z@ m@lu djecu
u sljedećin postovim@ ču obj@vljiv@t neke priče št@ s@n j@ pis@. sv@ki tjed@n če ili bit nek@ nov@ prič@ ili n@st@v@k od prošle. čit@jte komentir@jte i kritizir@jte (n@d@n se d@ če bit punooooooo pohv@l@)
srijeda, 16.05.2007.
nogomet je najbolji sport. šta bi gled@ n@ tvu d@ g@ nem@. sve neki isti filmovi iste serije ili nek@ sr@nj@. jedino št@ vridi osin b@luna je MTV i Vh1 jer nem@ cajki (MRZIN IH). TO JE TO. pomome sv@ki muški koji negled@ b@lun je m@lo čud@n. to jr moje mišljenje. ispr@vak netočnog n@voda. muški koji ne pr@ti sport. ip@k je to n@jv@žnij@ sporedn@ stv@r n@ svitu. ip@k j@ s@n s@mo jed@n miljuntni dio ljudi n@ zemlji. zn@n d@ svi ne dile moje mišljenje. @l to je t@ko. j@ poštujen tuđe mišljenje i n@d@n se d drugi poštuju moje. sv@k im@ prevo reč ono št@ misli p@ m@k@r ne bij@ u pr@vu.
EVO MALO DAPIŠEN DA NIJE PRAZNO. AL DA TI ISKRENO KAŽEN NEMAN POJMA ŠTA ĆU.
samo jedno malo upozorenje:
onaj ko navija za neki drugi klub u HNL-u osin HAJDUKA (može i ZADAR dobri su oni)
ODI NIJE POŽELJAN. NIKAKO. SLOBODA NAVIJAČIMA!!!
